Satorovici kod Brckog, naselje i selo, staro mjesto, kraj bogat vocem i blizu Brckog i razmedja nekada dviju opcina, sada je to razmedja Brcko distrikta i opcine Celic. Kako je selo dobilo ime, o tome ima vise verzija i nagadjanja. Jedni pricaju da je naselje dobilo ime po Sator pasi, koji je nekada boravio na mjestu gdje su danas Satorovici. Kazu da je tu sebi napravio sator, dakle pasa i i njegova vojska. Dali je to tako bilo ili nije, hajde ga znaj. Uglavnom, ima jedna anegdota o dvojnom nazivu imena Satorovici. Nekada ce ti neko, koga upitas odakle je, reci da je iz Satorovica, a nekada ce brzo reci da je iz Storovica.
Kazu, kada rodiju tresnje u Satorovicima, Satorovljanin na pitanje odakle je, odgovorice razvlaceci rijec iz Satorovica, a kad ne rodiju tresnje, brzo i ljutito ce reci, iz Storovica, zasto pitas. Helem nejse, Satorovici danas imaju oko 400 kuca i spadaju u jedno od srednje po velicini sela u Brcko distriktu. Svi Satorovljani zive u mahalama: Avdici, Zukici, Hodzici, Candici, Koreja, Maholjasi, Hripino ili Hrpino brdo, mahala kod hrasta. U tim mahalama zive slijedece famelije: Avdici, Candici, Hodzici, Zukici, Jasencici, Hasanovici, Karahasanovic, Karasnovici, Iljazovici, Ahmetovici, Hasici, Tirici, Becirovici...
Ovaj ponosni narod ide u svoje prostrane i rasute njive: Samaric, Iglisc basca, Gajevi, Ignjisca, Bukvina njiva, Papratusa, Duge njive, Maca njiva, Zavidi, Lukavci, Brana, Palucak, Prosa, Utrine.. Sto se tice vode, ona predstavlja mali problem za stanovnike ovog bogatog sela. Prije nekoliko godina, mjestani su izgradili vodovod i vodu dobijaju iz susjednih Vrazica. Medjutim, u ljetnom vremenu dolazi do redukcije jer i Vrazicani nejmaju dovoljno te dragocjene tecnosti.
Ljudi su se oduvjek snalazili za vodu pa su kopali bunare i poznati su bili: Catinac bunar, Buban bunar u Hodzicima, Grahinac prema Dubravicama, Husejnovaca u Hripinom brdu, Djevin studenac u Candicima, Vodica u Maholjasima te bunar kod hrasta. Satorovici granice sa slijedecim selima: Dubravice srpske i Dubravice hrvatske, Boderiste, Boce, Zovik, Vrazici, Ratkovici. Mada je selo bilo oduvijek bogato, Satorovljani su imali slabe puteve do naselja i kroz naselje. U zadnje dvije godine je ucinjen veliki pomak i napredak. Kroz sve mahale je prosao asfalt tako da je milina sada zivjeti u Satorovicima.
Nekada su Satorovljani imali samo cetverorazrednu osnovnu skolu pa su isli u osmogodisnju skolu u obliznje Vrazice (3 kilometra), danas Satorovici imaju osmogodisnju skolu, vodovod, citaonicu, lijepu dzamiju, asfalt, maticni ured... Od bogatstava kojim je Uzviseni Bog obdario ove ljude je na prvom mjestu sljiva svake vrste. Ovdasnji stanovnici su bili oduvijek napredni i ponositi i bogati. Vrlo rano su se poceli profesionalno i naucno baviti sljivarstvom, tako da su imali rodonosne sorte sljive, koju su znali gajiti i obradjivati na moderan nacin. Dugo vremena ovi ljudi su slovili za najbogatije u okolici bas zahvaljujuci sljivi. Prve hadzije su krenule iz nash krajeva upravo iz Satorovica. tako su na hadz isli: Sulejman Ahmetovic, Sulejman Candic, Semso Hodzic, Mahmut Ribic, Hasan Ribic, Ibrahim Avdic, Himzija Hasanovic, Hasan Avdic, Meho Zukic.
I hodze su bile poznate u Satorovicima. Dzamija je ovdje dugog vijeka i stalno se gledalo da bude lijepa i obnovljena. Hodze su bile vecinom iz ovog sela, mada je i dosljaka bilo. Tako imamo hodze sa dugim radnim stazom, kao sto je Ibrahim ef. Malkic, Muhamed ef. Basic i Esad ef. Avdic. Ovo je poljoprivredni kraj pa su i obicaji vezani oko zetve, sjetve, komilja, ljustilja, cesljanja i pletenja carapa.
Pravila su se sijela na kojima je omladina servanila, asikovala, pjevala, sklapala prijateljstva i brakove, pjevalo solo u dvoje u troje, a pjevali su sve sto se trenutno pjevalo kao: "Nad izvorom vrba se nadnijela", "Ispod lipe kraj potoka", "Na starom bunaru", "Ja prosetah carsijom". Momci su se natpjevali sa curama: "Nemoj mala reci pa slagati, baraba ce kose pocupati." Na tim sijelima se znalo lijepo pojesti, kahva i serbe popiti, najesti se jabuka i omastiti brke suhim mesom i orasima. Momci su znali pjesaciti i po 15-20 kilometara da bi uzivali u tim sijelima, do duboko u noc. U mrzim i hladnim zimskim nocima se pravila i cetenija, specijalitet ovih krajeva. Nijetilo se na rahmetli Brodjinu bradu. Prijasnji narod je bio vise merhametli i pomagalo se u poslovima, kucnim i njivskim. Pomagalo se u zetvi senice, pomagalo se u pravljenju kuce, hodze su pozivane na rucak u njivu, gdje su bile mobe, a kada je jesen spustila maglu na Satorovice, mjestani su pozivali svoje rodjake, komsije i prijatelje na vecere na kojima se jelo, pilo (halal) i sijelilo do duboko u noc. Malo je koja kuca propustila priliku da ne napravi veceru i ne pozove na veceru i domaceg hodzu.
I za kraj treba spomenuti i poznate Satorovljane, a oni su uglavnom doktori medicine kao: dr. Avdic Bajro, dr. Ahmetovic Smajl, dr. Ahmetovic Esed. Da bi se islo u buducnost, ne treba zaboravljati proslost. Furune, one lijepe zemljane, uz koje smo parili svoja promrzla ledja je znala dobro praviti Fata Hodzic. Hakija Ribic je bio dobar kovac, a i sepete je pravio bas kao i Ruvejda Zukic, da im se Uzviseni smiluje, ako vise nisu zivi.
Lijepo je to bilo vrijeme kada su zivjeli domacini muskarci, od kojih malo ko da nije znao plesti tople bijele carape. Nekad bilo, sad se spominjalo.
Vesselam!
napomena: Zahvaljujem se Abdulahu Bosnicu na pozajmljenom tekstu uz napomenu da u Satorovicima nema Karasnovica
