Prvi mađarski zapis o sjeveoistočnoj Bosni koji se odnosi i na naše krajeve,datira iz 1878.godine iz pera ratnog izvještača i telegrafiste Šandora Nikolicha.
U svojim izvještajima opisuje kretanje vojske i zauzimanje ovih oblasti.Izmedju ostalog piše,
...."Na poljanama gdje su se odvijale bitke,leže razbacani polomljeni handžari,bajoneti,ispucani fišeci...na leševe padaju jata grakćućih gavranova.

Ovim sumornim putem,kretali smo se od sela do sela,gdje je trebalo da razoružamo seljake.
(dalje spominje sela kroz koja su prolazili)Ovi predjeli kao uostalom i cijela Bosna,uzvišeni,zadivljujući.
Nema ljepšeg vidika,od onog s vrha Majevice.Kao tanke srebrne trake,provlače se,na sjeveru Sava,na istoku Drina.Na sve strane brda i doline,pokriveni šumama,a u njima mnogo divljači,srna jelena...
Iz sela,raštrkanim na padinama bregova,uzdižu se bijeli minareti kao katarke brodova."

U jednim od izvještaja piše o ljudima ovih krajeva.Bilježi da su Srbi i Bošnje-misli na Muslimane,atletski građeni,mišićavi,opaljeni od sunca,,sa istočnjački lijepim licem tvrdoga izraza,ozbiljni i inteligentni.
Glavu šišaju,nose živopisne turbane čija boja zavisi od zvanja,onoga koji ga nosi,ali da se inače odjeća Srba i Bošnjaka ne razlikuje.Sa struka ne smije da izostane šareni pojas u koji su nekada zadijevali oružje,a od kada je zabranjeno,ovamo zadijevaju čibuk i šipku za žeravicu.Bez ovih rekvizita Bošnjak ne može da se zamisli ni u kakvoj prilici.

NS