NEKOLIKO ANEGDOTA IZ ŠATOROVIĆAEVO BEREĆETA ŽENO
Opominjala žena S. što ne ustaje rano i otvara vrata od kuće jer je poznato da tada berećet ulazi u kuću . S. je inače volio duže spavati pa mu je već dojadilo ovo ženino svakodnevno čangrizanje ali nije htio popustiti i uvijek je radio po svoje. Jedno jutro ne mogavši spavati, ustane i krene u njivu rano i ostavi namjerno otvorena vrata na kući. Dok je on bio u njivi, pas lutalica je nanjušio otvorena vrata, ušao u kuću i u verandi prosuo vreću brašna, sve to porasipao okolo i lizao dok nije odišćilio.
S. ulazeći u kuću viknu ženu; »Ženo evo berećet nam rasuo brašno po verandi«!
JUKOV PILAV
B.R., je bio poznati šatorovski šofer kamiona u bivšoj Jugoslaviji. Pošto je vozio ture po cijeloj nekadašnjoj državi on je uzimao sa sobom i nekoga da mu pravi društvo na putu. Tako je je jednom uzeo čuvenog satorovskog šereta i šaldžiju I.T. koji je s njim u putu sjedio u kabini. Jednom se oni tako zaustave u Vinkovcima da ručaju u jednom tamošnjem čuvenom restoranu. Konobari ih lijepo dočekaju, oni naruče jelo, piće i salatu. Salata je bila miješanica zelja i neke vrste špageta. Vidjevši I. da to nije ona salata koju je očekivao, zovne konobaricu riječima: »Konobarice, izvolite, šta si mi donijela ovog jukovog pilava?« B. ga gurne laktom u rebra i šapne mu da jede i šuti i da ga ne sramoti ovdje. Ponovo se čuje I. glas: »Kononarice, neće I. ovog jukovog pilava.« Konobarica će: »Nije to jukov pilav, to je salata.« I. će: »Ovo je jukov pilav, ja toga imam u Šatorovićima svaki dan, daj ti meni salatu. I ne boj se, I. će platiti jukov pilav a I. neće jesti jukova pilava!« ponovo će I.
Imam i ja svoje
Na Repinom brdu se jedne godine žene okupile u vrijeme ramazana i kahvenisale u jednoj kući. Nekim poslom slučajno je u kuću bahno' S.M. i upitao ih, kako to da ne poste, a ramazan je. Jedna od onijeh žena mu odgovori da su one žene i da ne mogu postiti jer imaju ono svoje. S. sjede sa njima i zamoli ih da i njemu naspu jedan fildžan kahve. Žene će ga priupitati: »Pa zar ti S. ne postiš?« »Ne postim, imam i ja ono svoje.«
ZAŠTO KASNO DOLAZIŠ?
S. je bio veliki meraklija i volio je popiti i sjediti u koli (društvu). Nekada je bio do pola noći pa su djeca znala pospati, a žena ga je morala čekati dok se ne vrati kući. Pitala ga je kad se vraćao sa tih »mokrih« sijela. »Čovječe, zašto uvijek kasno dolaziš kući i bihuzuriš djecu, komšiluk i mene?«
Jednom se S. zapio i cijelu noć je sa jaranima pio i šenlučio i tačno pred zoru pokuca na vrata svoje kuće. Žena onako nasikirana, neispavana povika: »Pa bolan, đe si ti dosad?« »Evo da ne kažeš da uvijek kasnim, sada sam poranio,« odgovori S.
VIDIŠ DA I MENI NIJE LAHKO
Korila žena S.M. , što stalno pije, sramota je, djeca rastu, nije to lijepo, stari se… Dojadilo tako njemu sva ta ženina kritika i jednom će on ženi narediti da mu iznese flašu rakije na sto. Naredi joj da donese dvije čašice i da ih naspe. Pa će reći ženi, ti meni govoriš da ne pijem, sad ćeš i ti samnom piti. Šta ti je bolan, nisam ja to nikad, đe ćeš mene tjerat' u to.. Pij reče S., žena popi jednu pa se strese, popi drugu, pa poče kasljati, pa će reći, kako ti ovo možeš piti ništa ovo ne valja? Eto ženo, vidiš kako je meni što svaki dan to pijem, vidiš da i meni nije lahko!


