Vocar je jesenji prvak Druge kantonalne lige !

Ovakav naslov na nasoj internet stranici je najmanje sto smo mogli i morali da ucinimo za nase velemajstore kao nas mali doprinos njihovom velikom uspjehu. Pored redovnih kratkih izvjestaja sa utakmica Vocara koje nam je slao vrijedni Esed Ribic, ostalo je pomalo nezapazeno da su odlicne igre nasih rezultirale osvajanjem titule jesenjeg prvaka.

Satorovici su nepresusni izvor talenata, to je jos jednom potvdjeno najnovijim uspjesima naseg kluba. Dolaze neki novi klinci i svojim raskosnim talentom nadmasuju starije generacije. A ova generacija je pokazala da ima potencijala za najvece domete u istoriji Vocara.

Sastavljena od nekoliko ne starijih, nego iskusnih igraca kao pravih vodja ekipe i jednog vala izuzetno talentovanih mladih igraca, napravljen je jedan skladan, kompaktan kolektiv. To je ekipa koja igra najljepsi nogomet ne samo u Drugoj kantonalnoj ligi, nego i sire, ekipa koja trazi igru i nadigravanje, sto cini ovaj sport lijepim. Ekipa koja na svom terenu ni jednog protivnika nije pokusala pobijediti silom, prljavom igrom ili pritiskom na suce, nego samo igrom. Ekipa koja je od svih drugih najvise bodova donijela sa strane, gdje se jedan, a kamoli tri boda na strani granice  sa sportskom fantastikom. Ekipa koja u totalnoj eroziji sportskog morala, gdje pobjedjuju jaci, agresivniji ili bogatiji, pobjedjuje i takve svojom magijom nogometne igre. Ekipa koja na nasem jako losem "travnjaku", malom terenu gdje je tesko sastaviti dobre i smisljene akcije, tesko je loptu kontrolirati, a na malom prostoru je velika koncentracija igraca, pruza partije za gurmane nogometne igre. Ekipa koja ce ostati upisana zlatnim slovima u anale satorovskog sporta, bez obzira kako na kraju prvenstva bude izgledala tabela.

A treba uciniti sve da nasi momci ostanu tamo gdje se sada nalaze, na vrhu i da svi dozivimo vrhunac uspjeha satorovskog nogometa. Moramo ih podrzati ne samo navijacki, sportski i moralno, nego i finansijski.

Koji su to majstori koji pronose slavu Satorovica i izvan nase regije: Od golmana Jasencic Nedzada, uz duzno postovanje svim njegovim prethodnicima, a posebno njegovom amidzi rahmetli Jasencic Bahriji,  Nedzad je po meni najbolji golman kojeg je Vocar ikad imao, preko vanskih odbrambeni igraca Rizvanovica, Karahasanovica, Kovacevica, stopera Jasencic Senada i vec legende Ribic Semse, veznih igraca izuzetno talentovanih Junuzovica i Zukica, iskusnog Hodzic Edina i Avdic Adisa, zatim za mene trenutno najboljeg igraca Vocara i lige i jednog od najboljih svih vremena u Vocaru Hodzic Mensura, frisko pecenog mladozenju odbjeglog u Austriju Sanela Hrnjica, do napadaca ko dvije strijele Hrnjica i mladog Omerhodzica, ekipa nema slabog mjesta i mladoj nadolazecoj generaciji treba da bude cast da na klupi pored ovih majstora cekaju svoju sansu. Nadam se da nisam nikoga zaboravio, a molim da se to dopuni komentarima. Ne treba zaboraviti ni trenera Hodzic Faiza koji je znao ukomponavati  ovu ekipu i njegovu desnu ruku Jasencic Sacira koji su ostali uz ekipu i kad je bilo najteze, kao i ostalo rukovodstvo ove i prethodnih godina.

Neka ovaj skromni tekst bude mala zahvala za sve sto cine za nase selo.

Ostanite takvi kakvi ste, najbolji igraci i najmoralniji sportisti. Ponosni smo na vas.