EH, NE MOGU ONI NAMA NI NA RUKE POLIT'!Pise: Nijaz SALKIC
Dodjem ti ja danas kod prijatelja i radnog kolege, a on poceo pricati nesto, ko' biva kazuje nesto meni i mojoj zeni i nekim njegovim prijateljima, a kolega sav nikakav i krezav, jezikom palaca a dok prica, upljuva sve oko sebe. Gledam ga, nasmijao bih mu se u lice, ali necu, pomislice narod stogod ruzno o meni,i mojoj zeni gledam ga, nasmijao bih se ali necu, mislice ljudi da se uzdizem, nedaj Boze, da sam bolji od njega, uzece mi to za moju mahanu.
MA STO ON NE PRICA KAKVA SU MU DJECA
A opet dok ga slusam, zivcira me ta prica koja je sve nekako s'brda zdola, cas pocne pricu o ovome pa prijedje na ono a sto ne prica svojim kcerima kako ga ne slusaju, sto ne prica o sinu sto ima problema i na poslu i sa njim, cas pocne pricu o svojim roditeljima, koji kako kaze, nista mu ne ostavise u miraz a on im redovno pomaze i salje novac dole u Bosnu.
Mislim u sebi, ja budale od insana, kako to da mu u kuci nista ne stima, ma gledam nesto po kuci njegovoj, pa kazem, ono samo za sebe, ej, kolega, koliko radite i zaradjujete i ne vidi vam se. Ma kako ce ti se i vidjeti kada vam stalno narod dolazi, pa ovom iznesi, rucak, onom veceru, onog nahranite, teceg napojite, petom pomognete, ma ko ti je kriv kada si i ti i tvoja zena raspikuce.
VIDI MOJE ZENE JEST' KULTURNA
Gledam opet u svoju zenu i govorim onako za sebe u mislima. Vidi moje zene, lijepa kulturna, obucena moderno, ma i nama nekad dodje ovaj kolega sa zenom i niko vise. Njima iznesemo kahvu i sok i ponekad nesto na brzinu pripravimo, kakvu supicu i piticu a da nas on i njegova zena ovako bogato ne docekaju, ne bi ni to iznijeli.
Kazem opet onako za sebe, brate, im je kriv kada su taki', mi nemamo problema nikakvih a i nasa su djeca zlatna i nisu kao ovih ovdje dvoje sto kod njih skoro svaki dan sjedimo. Nasi zubi i proteze su od prave keramike, mi se znamo dobro obuci, a ne kao ovaj kolega sto ima odijelo staro pet godina a zena mu, sve sije i oblaci neke duge suknje, haljine, pa kad god im dodjemo a u nje marama na glavi.
NEKA POGLEDAJU MOJU DJECU
Ma nemaju oni smisla ni za kupovinu, auto ime je staro majmanje sedam godina a marka nikakva. A sto se nas tice, u mene i u moje zene je i automobil nov jer mi ne cekamo da imamo auto dvije godine staro, mi to redovno mijenjamo po sistemu, staro za novo. A za djecu nasu necu ni govoriti neci ih hvaliti, sama se hvale. Kcerka nam tri godine zivi kod svog djecka, dobro, nisu se vjencali, jest' da je svabo, al' sta im fali a bome sta me briga, bar me ni svadba nije kostala kao kod nekih nasih bosanskih budala ma mi i ne gledamo ko je ko' bitno je da nasa djeca imaju u dzepu , a ljubav ce pobijediti. Nas sin isto tako zivi kod cure, cura je Poljakinja, imaju i dijete, ma culi smo mi i neke traceve o nama i oko nas a nasi roditelji u Bosni nam govore da malo pazimo da nam se djeca ne otudje i izgube obicaje. Ma sta nas briga, mi smo ti liberalna porodica a ne kao ovi nasi prijatelji sto su zaostali, i sto sve ganjaju neke obicaje iz Bosne, te prave nek mevlude, pa slave Bajrame, pa idu u dzamiju, pa malo, a hodzu zovnu kuci, pa prave nake iftare i trose uludo novac.
MENI I ZENI JE LIJEPO, NEKA ONI SAMO TRUSE
Ih, dok slusam kako ovi na sijelu nesto truse i pricaju mislimda, iako mojih i zeninih dvoje djeca nisu sa nama, mi ipak imamo jednog dobrog cuku i to s pedigreom, s njim redovno izlazimo, setamo, pricamo i na more ga vodimo, cak smo mu i pasos sredili a o pedikeru za njega kao i to da ga skoro svaki dan kupamo, necu ni govoriti. Ih, mislim ja dok slusam ove seljake na sijelu, ne mogu oni meni i mojoj zeni sto se tice kulture, ni na ruke polit'!
